Ozima žita, a naročito pšenica na području bjelopoljske opštine se nalaze u različitim fazama razvoja. Takvo stanje je izazvano velikim količinama padavina u oktobru koje nisu dozvolile da se ispoštuje optimalni rok za sjetvu pšenice i ostalih ozimih žita. U zavisnosti od poroznosti zemljišta umnogome je zavisilo i vrijeme sjetve, pa je tako na težim i zabarenim parcelama sjetva završena tek krajem novembra, podsjetio je Mujo Vreva, dipl. inž. poljoprivrede iz Sekratarijata opštinskog za održivi razvoj, zadužen za poljoprivredu.
- Treba imati na umu da na takvim njivama nije bilo moguće sprovesti potrebne agrotehničke mjere, a one i koje su sprovedene nisu kvalitetno urađene. Zato imamo neke parcele gdje su usjevi u odličnom stanju, ali i one na kojima su žita u lošem stanju i gdje tereba razmišljati o presijavanju. Prihranom žita, koja predstoji, treba da se obezbijedi da usjevi koji su u dobrom stanju daju dobre možda i nadprosječne prinose. A, prihrana kod usjeva u koji su u lošijem stanju trebalo bi da obezbijedi prosječne prinose. Ovom veoma važnom agrotehničkom mjerom možemo povećati prinos i do 30 odsto – naveo je Vreva.
Prilikom prihrane ozime pšenice, a isto važi i za ostala ozima žita, treba voditi računa o vremenu prihrane, broju prihranjivanja, vrsti azotnih đubriva i količini azota. Vrijeme prve prihrane ozimih strnih žita za područje bjelopoljske opštine je druga polovina marta i početak aprila.
Prihrana ozimih strnih žita zavisi od faze rasta i razvića, meteoroloških uslova kao i broja planiranih prihranjivanja. Naši ratari obično prihranjuju ozimu pšenicu dva, vrlo rijetko tri puta. Prva prihrana najvažnija i izvodi se krajem bokorenja i u početku vlatanja žita. Treba je obaviti oprezno, vodeći računa da se ne unese previše azota, jer višak često može da napravi veće štete nego manjak.
- Treba unijeti 70 odsto azota ako su planirane dvije prihran, odnosno treba unijeti 6 odsto azota ako su planirane tri prihrane. Druga, korektivna, prihrana izvodi se u toku vlatanja sa 25 do 30 odsto azota, zavisno od toga koliko je prihrana planirano. Treća prihrana se obavlja početkom klasanja, i ona ima veliki uticaj na kvalitet zrna, doprinosi porastu hektolitarske mase i proteina u zrnu – kaže Vreva.
- Želim da poručim poljoprivrednicima da količinu đubriva u ovom kao i ostalim slučajevima ne određuju nasumice, već da to urade nakon izvršene analize zemljišta. Na ovaj način ostvariće značajne uštede u novcu s jedne strane, a zemljište će biti zaštićeno od prekomjernog unošenja nitrata (Nitratna direktiva). Nitratna direktiva je propis EU usvojen 1991. godine, a donesena je radi smanjenja postojećeg zagađenja voda nitratima iz poljoprivrednih izvora – kazao je Vreva.M.N.
Neutralna i alkalna zemljišta
Prilikom određivanja količine azota u prihrani treba voditi računa o planiranom prinosu, količini azota unijetog tokom sjetve kao i predkulturi. U praksi se uglavnom koristi 55 do 95 kilograma čistog azota (200-350 kilograma KAN-a ili 120-200 kg Urea). On preporučuje poljoprivrednicima da se Urea primjenjuje na neutralnim i alkalnim zemljištima (pH preko 6.5), a KAN na kisjelim zemljištima (pH ispod 6.5) – kaže on.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.